Okreni se. Sigurno si ugledao nekoliko oglasa koji te zovu na kupnju. Sada se zapitaj bi li volio imati neke  od tih proizvoda. Na kraju se zapitaj trebaju li ti doista!

Ono što je nekada bio auto, bicikl i romobil danas je vjerojatno Playstation 5 ili 6, LCD televizor i iPhone. Iako su se stvari promijenile koncepcija je ostala ista. Teško zaradi pa masno plati da bi dijete, pravo ili ono koje čuči u nama samima, bilo zadovoljno mjesec dana. Sve dok na tržište ne iziđe iPhone IVII koji je dobio susjed jer mu je kuma stjuardesa i baš ga je donijela iz SAD-a.

Ovaj ili sličan proces se ciklički ponavlja među svim spolnim ili dobnim skupinama jer je to sustav od kojeg živi našedruštvo. Čak i da nismo pod utjecajem samo konzumerističkog sustava on će nas uloviti jer i proizvodi koje kupujemo imaju ograničen rok uporabe.

Industrijska revolucija

Prve naznake potrošačkog društva pojavile su se s početkom industrijske revolucije kada su do tada skupi i oskudni proizvodi postali lako dostupni po nižim cijenama. Ovakvim kakvim ga danas poznajemo postaje početkom 90-tih godina prošlog stoljeća u SAD-u.

Razvojem tehnologija posebice na području  informatike i telekomunikacija željeni artikli postaju još jeftiniji i pristupačniji. U ljudskoj prirodi je da teži boljem i nika-da nije zadovoljan, te da uvijek misli da je drugima bolje. Ovo je ujedno i glavni razlog neuspjeha komunizma, dok je s druge strane čarobna formula uspjeha konzumerizma. Stanje se još više pogoršalo s pojavom kreditnih kartica koje su dostupne svima. Sada je moguće kupiti gotovo sve i normalno je sve baciti, te ništa nema trajnu vrijednost.

Otvorenje trgovačkog centra svrstava se među najveće događaje u godini, te se o njemu priča po nekoliko mjeseci. Najjednostavniji dokaz je promidžba trgovačkog centra Westgate koja je imala veću promidžbu od Muzeja za suvremenu umjetnost. Ovo i ne treba čuditi jer trgovački centar donosi veću zaradu nego muzej. Ono što je tragično jest da je više ljudi bilo na otvorenju centra nego muzeja.

Susjedi lopovi

Sve to vodi u začarani krug potrošnje. Radi, troši, radi, troši. Često niti ne znamo zašto smo nešto kupili, ali bilo nam je lijepo i netko nas je uvjerio da je jako povoljno. U zadnje vrijeme počelo se govoriti i o «kupnjoholičarstvu», odnosno ovisnosti o kupovini. Sve više ljudi svoju depresiju počinje liječiti kupovinom bilo iz naslonjača preko TV prodaje ili odlascima u centre. Kao što niti jedna ovisnost nije dobra i ne vodi ničemu ova također nije ništa bolja. Dobro od kupovine barem ne boli glava kao od lošeg vina, ali nije u tome stvar.

Također, možemo uzeti u obzir i depresiju zbog neispunjenja našeg apetita ili onu još goru zbog  jala kada netko ima nešto što mi nemamo. Ovo je i vjerojatno najveća bolest Hrvata; nju nije  uzrokovalo potrošačko društvo nego ju je samo eksponencijalno povećalo. Također, ideja da je svaki susjed lopov potječe od ovakvih frustracija. Ovdje se već manifestiraju veliki utjecaji na psihu čovjeka koji
ni u kojem slučaju nisu dobri. No, osim na psihološko stanje sindrom potrošnje i društva u kojem opstaje ima značajnih utjecaja i na fizičko zdravlje pojedinca. Automatski možemo povući paralelu s radom nedjeljom o kojem je bilo toliko polemika i koplja koja su se lomila i na kraju slomila na leđima radnika. Gdje je problem? Trgovački centri postali su hramovima današnjice gdje su u biti epicentri društvenog života djece, mladih, obitelji i odraslih. Izlete u prirodu gdje se oporavljaju duh i tijelo zamijenio je odlazak  u trgovački centar. Često je čak i nevažno da li se kupuje ili ne, važno je biti tamo.

U koliko uza se imao  vreću promjerena metar puta metar na kojoj piše naziv nekognekog izuzetno popularnog brenda, onda smo  i mi tada u tom trenutku izuzetno popularni i puni sebe. Zvuči degutantno i većina će za sebe reći da  ovakvo što nije istina.

Zaštita okoliša

Na isti ćemo način reći da oglasi koje svaki dan vidimo ne televiziji, novinama, internetu, cesti itd. ne utječu na nas, ali se varamo - i te kako utječu. Uostalom, kada ne bi utjecali ne bi ih niti bilo. Kada smo već kod oglasa ili kako ih mnogi pogrešno nazivaju «reklama», naprosto je užasno da se danas ništa ne može  dogoditi bez da iza sebe ima posljedicu poticanja na potrošnju. Sportska događanja, filmovi, TV serija, pa  čak i visoka kulturna zbivanja, sve se svodi na to da se popije koje pivo više, kupi dres, sat, mobitel ili bilo koji drugi proizvod sponzora.

Naprosto je grozno da se više ne možemo niti okrenuti, a da nam netko ne pokušava uvaljati nekakav proizvod ili uslugu bez obzira dali nam ona zaista treba. Zagađenje okoliša je još jedna velika posljedica potrošačkog društva. Baš zbog riječi potrošačko. Znači sve je potrošna rob i ništa se ne isplati čuvati i pohranjivati. Iako postoje tehnologije za reciklažu svih vrsta materijala, reciklaža je na korporativnoj razini neisplativa. Jer postoje mnoge industrije koje bi propale kada bi se recikliralo sve što je moguće reciklirati. Slična je situacija s naftnim lobijima i alternativnim gorivima.

Pokretač razvoja
Ipak ne valja biti previše kritičan i odreći se svih tih interesantnih novina koje nam uljepšavaju život. Za ovo postoji veliki broj osobnih razloga, poput olakšanja svakodnevnog života, sigurnosti i ostalo.
No, najvažniji razlog je taj što je upravo naša potrošnja pokretač razvoja. Upravo su velike korporacije koje zarađuju na nama glavni istraživači i možemo reći revolucionari. Iako je glavni cilj njihova istraživanja upravo još veći profit, te vrlo vjerojatno već danas postoje tehnologije koje ćemo mi kupovati tek za
nekih pet do deset godina, oni istražuju i otkrivaju.

Dakle, dobro nam je kupovati kako bi kasnije mogli još više kupovati, ali samo malo bolje stvari. Koliko će te stvari biti kvalitetne? Malo! Jer činjenica je da postoje materijali i tehnologije od kojih bi se mogli napraviti trajni proizvodi, ali s druge strane imamo proizvođače kojima takvo što nije u interesu. Ova financijska kriza mogla bi nam poslužiti kao lagani penicilin i pokazati nam da nije sve u potrošnji, odnosno da postoje i drugi oblici zabave od onih koje
nam nameću proizvođači raznoraznih gadgeta. No ipak društvo je kakvo je, i nemoguće ga je mijenjati, bilo ono potrošačko ili nekakvo drugačije. Ono što je najvažnije je iskoristiti sve najbolje što ono pruža i  pokušati se zadovoljiti onime što nam je dostupno.

Luka Maslač, SixSigma